Jean Echenoz rođen je prije 68 godina u Orangeu, gradiću na jugoistoku Francuske. Njegov otac radi kao bolnički psihijatar i zbog posla stalno sele, a mali Jean dobar dio djetinjstva provodi s njim, u psihijatrijskim ustanovama. Svoje djetinjstvo smatra sretnim i normalnim, nema trauma, kako svjedoči u jednom intervjuu, osim što je proveo dosta vremena s osobama koje su više ili manje patile, i...
S vremenom postaje gotovo nemoguće prisjetiti se čak i nedavnih detalja, jer sjećanja jednostavno izblijede, dok posve ne ispare i nestanu. Zbog toga se divimo velikim piscima koji pokazuju zavidnu intelektualnu snagu, toliku da se mogu prisjetiti djetinjstva, odrastanja ili nekih drugih prošlih trenutaka, i uz velik trud fikcionaliziraju određene segmente svog života, o kojim god periodima da se...
Kad bi me netko slučajno priupitao za čime najviše žalim kao književni kritičar, ne bih tugovao za nepročitanim knjigama, već bih odmah ispalio kako me još uvijek proganja što nisam na vrijeme shvatio koliko je snažno slikar Thomas Cole (1801.-1848.) utjecao na roman „Karta i teritorij“ Michela Houellebecqa. Coleova petodijelna serija slika naziva „Smjer carstva“ (The Course of Empire) završava...
Ako netko promatra našu trenutnu političku stvarnost i usput promišlja isplati li se o nekim detaljima promjene vlasti i cijelom ovom razdoblju napisati roman, možda treba pročitati „Annu Édes“ Dezsőa Kosztolányija. Da je povijest samo jedna velika smjena kratkoročnih i raznolikih dominacija Kosztolányi ilustrira već na prvim stranicama: Béla Kun, komunistički predsjednik vlade, bježi zrakoplovom...
Tomislav Brlek, docent s Odsjeka za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, nedavno je izdao svoju prvu knjigu, “Lekcije – Studije o modernoj književnosti”, u Školskoj knjizi. Brlek je strastveni čitatelj kojeg se često može susresti s knjigom u ruci, pa makar istovremeno i hodao, pa tako i njegov prvijenac prikladno skriva akademski tekst koji je s jedne strane izuzetno gust...
Zbog činjenice da nisam pravovremeno zapamtio točan naslov jednog nedavnog diletantskog članka koji je govorio o sreći i načinima kako je postići, izuzetno sam nesretan – jer ga sad više ne mogu pronaći i iskoristiti kako sam ranije namjeravao. Moj tadašnji plan bio je otvoriti ovaj tekst bedastoćama koje su tamo bile navedene, i onda to iskoristiti kao uvod i kontrapunkt Badiouovom tekstu. No...
Bilo bi lijepo kad bih mogao početi ovaj tekst bez spominjanja tragedije koja se zbila u redakciji satiričkog lista Charlie Hebdo, i da jednostavno tih 12 osoba nije bilo smaknuto, no 7. siječnja 2015. je, zbog u najmanju ruku bizarne koincidencije, izuzetno važan datum – kako u povijesti terorističkih napada u Europi, tako i u povijesti književnosti. Autorovoj već čvrsto etabliranoj auri...
Čekati na prijevode važnih knjiga u Hrvatskoj znači prepustiti se polaganom nestajanju i smrti. Više se isplati naučiti strani jezik i onda čitati takve knjige u originalu, a svakako kraće traje. Primjerice, ključno djelo Mauricea Blanchota, „Književni prostor“, objavio je Gallimard daleke 1955. godine. Kod nas je izdano samim krajem 2015. Dakle, bilo je potrebno 60 godina vremenskog prostora...
Kad bismo govorili o nekom drugom Tomislavu Brleku (primjerice iz paralelnog svemira) možda bismo samo ovlaš spomenuli kako se radi o docentu s Odsjeka za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta, i tako ga deklarirali kao još jednog akademskog radnika. Tu bismo s pričom stali i prešli na knjigu. No u slučaju ovog Tomislava Brleka ipak treba još ponešto dodati. Radi se o osobi...
Kad je 10. siječnja 1931. godine Herta Fabjan rodila dječačića u Heerlenu u Nizozemskoj (gdje je nakratko preselila kako bi izbjegla skandal zbog izvanbračna poroda) vjerojatno nije očekivala kako bi njezin sin Thomas Bernhard mogao postati jednim od onih očaravajućih književnika koji će bez ikakva respekta književne velikane napadati, i na kojega će se književni velikani s dubokim respektom...