Kad bi me netko slučajno priupitao za čime najviše žalim kao književni kritičar, ne bih tugovao za nepročitanim knjigama, već bih odmah ispalio kako me još uvijek proganja što nisam na vrijeme shvatio koliko je snažno slikar Thomas Cole (1801.-1848.) utjecao na roman „Karta i teritorij“ Michela Houellebecqa.
Coleova petodijelna serija slika naziva „Smjer carstva“ (The Course of Empire) završava platnom „Pustoš“ (Desolation) koje prikazuje ljudsku civilizaciju koja se sama razorila. Vizija moguće budućnosti ljudskoga roda prikazuje monumentalne ostatke koji nalikuju na ruševine Rimskog carstva, a guta ih nezaustavljiva vegetacija. Ljudi više nema, na prethodnom platnu već su se svi međusobno pobili.
Po nekim tumačenjima „Pustoš“ za Colea nije predstavljala tragediju, već logičan i, dapače, poželjan svršetak svake civilizacije koja je spremna opravdati toliku patnju i tolike smrti, navodno u ime napretka.
U Houellebecqovom romanu protagonist pred sâm kraj života radi videograme koji prikazuju isključivo rast trave. Više nema živih subjekata, samo priroda – vegetacija koja je nadjačala ljudski rod. Dio Colevog ciklusa „Smjer carstva“ ovdje je vješto zakamufliran, no posve je jasno da je glavni lik inspiriran navedenim slikama, pogotovo „Pustoši“.
Očigledno je kako umjetnost neprekidno interno komunicira, neovisno o žanru, i kako među umjetnicima ideje kolaju, neovisno o tome koju će krajnju formu zadobiti – književnog teksta ili slikarskog platna.
Onima kojima umjetnost i njezina povijest nije jača strana, a odnekud trebaju krenuti, knjiga poznatog profesora i slikara Stephena Farthinga „Umjetnost – vodič kroz povijest i djela“ pruža prvu pomoć. Sažeto, tematski i kronološki sintetizira dosadašnja saznanja o najvažnijim djelima naših prethodnika, premda se proteže na preko pet stotina stranica.
No to je bilo za očekivati, da na toliko ograničen prostor puno toga bitnog jednostavno neće stati, i da će selekcija biti dijelom subjektivna (Cole je primjerice, koliko god bio značajan za mladu američku umjetnost, u ovoj knjizi zastupljen samo jednim platnom).
Ali ono navedeno prikazano je stručno, zanimljivo i autoritativno, i sa snažnim naglaskom na čuvene umjetnine koje su izvan našeg matičnog kulturnog kruga. Dakle, ovaj vodič posvećen je cjelokupnoj svjetskoj povijesti umjetnosti i pritom otvara mnoge rukavce za daljnje istraživanje. Autor vješto bira zanimljive biografske pojedinosti određenih autora, a bitne detalje odabranih remek-djela redovito sa strane uvećava i minuciozno obrazlaže i kontekstualizira.
I Houellebecq se na slikarstvo definitivno upecao tek nakon svog teksta „Uvod u Jeffa Koonsa“ koji je napisao 2008. za katalog umjetnikove izložbe u Versaillesu. Zaključak je da ne treba čekati takav intiman dodir, da Koons pokuca na vrata – jer to se ionako neće dogoditi.
Prvi je korak uzeti ovu knjigu u ruke i shvatiti da je Jeff poprilično nebitan izdanak jedinog doista značajnog procesa u ljudskoj povijesti – onog umjetničkog.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2016.
Autor: Neven Vulić