Američki filmaš Seth MacFarlane (1973.) karijeru je započeo radeći na pričama crtića poput „Deksterova laboratorija“. Poduzetan kakav jest, prvo je Foxu predložio komičnu seriju i tako je nastao dugovječan „Family Guy“, premijerno prikazan 1999. Zatim je sukreirao serijal „American Dad!“, napisao i režirao komedije „Ted“ (2012.) i „Ted 2“ (2015.), te u njima i glumio.
Kao domaćin specijalnih emisija „Comedy Central Roast“, gdje desetak komičara osobu večeri zapravo izvrijeđa, bio je odličan. Vodio je tri takva programa: sprdali su Davida Hasselhoffa, Charlija Sheena, i, 2011. godine, današnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, kojem je tad poručio: „kaže se: ‘j… sam nenormalan’, a ne: ‘želim biti američki predsjednik’.“
U „Orvilleu“ rubnog humora, po kojem je MacFarlane prepoznatljiv, zapravo nema. Ugledao se na rane „Zvjezdane staze“, i malo na „Zonu sumraka“, koristeći komiku na tragu „Čuvara galaksije“. Na kraju je stvorena solidna zezancija dubinski posvećena ozbiljnim temama poput promišljanja današnjeg javnog morala, američke demokracije ili čak promjene spola.
MacFarlane je kapetan Ed Mercer iz 25. stoljeća. Na brodu „The Orville“ zaglavi s nevjernom bivšom ženom Kelly Grayson (A. Palicki) koja mu postaje prvom časnicom. Nestašnoj posadi u istraživanju svemira pomažu poznati u epizodnim ulogama, poput Liama Neesona i Charlize Theron. MacFarlane, također i pjevač, svom liku dao je prezime kultnog skladatelja Johnnyja Mercera, dobitnika 4 Oscara za glazbu („Moon River“). Dapače, ljubav prema glazbi ovdje se snažno odražava: originalni soundtrack izvodi simfonijski orkestar.
„The Orville“ je započeo malo slabije, no izgradio se u nesvakidašnji TV-proizvod: istovremeno šaljiv i ozbiljan, koji optimičnom i lakom atmosferom posve odudara od prosjeka. Naklonjene gledatelje nehotice vraća u starije i svakako bolje doba američkog filma.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2017.
Autor: Neven Vulić