Malo selo Älvkarleby vjerojatno nitko ne bi ni spomenuo da ono nije mjesto rođenja Stiga Dagermana (1923.), švedskog novinara i književnog klasika. Njegov život započeo je žalosno, majka ga je gotovo odmah napustila, pa je s očevim roditeljima odrastao na maloj farmi.
Za vrijeme II. svjetskog rata ulazi u brak s osamnaestogodišnjom Njemicom koja je pobjegla od razaranja. Preko nje upoznao se sa sudbinama njemačkih izbjeglica i prebjega, što je snažno utjecalo na njega. Izuzetan uspjeh postiže poslijeratnim reportažama „Njemačka jesen“ u kojima na human način prikazuje rasap njemačkog društva nakon poraza u ratu i svakodnevne patnje tamošnjeg stanovništva.
Njegov prvi i antiratni roman „Zmija“ odmah je odlično prihvaćen i nadarenog autora proglašavaju književnom nadom, premda ga objavljuje s tek 22 godine. Do početka 50-ih objavljuje još tri uspješna romana. Zbirka „Noćne igre“ pojavila se 1947. godine, a mnoge priče smatraju se remek-djelima. Ona je školski primjer toga kako krajnja jednostavnost u pripovijedanju neobjašnjivo i daleko nadilazi zbroj sasvim običnih riječi koje su pritom korištene.
Upravo zbog naizgledne običnosti jezika teško je u potpunosti objasniti zbog čega naslovna priča toliko dirne čitatelja i zbog čega se toliko poistovjećujemo s dječakom Åkeom koji očekuje oca. Naravno, strategija i neprikosnovena tehnika pisanja su bitne, no nevjerojatno je da je netko rođen 1923. godine, i tko je posve prestao objavljivati prije napunjene 30. godine života, i dan-danas djeluje toliko suvremeno.
Velik broj glavnih likova u zbirci su dječaci, kao u priči „Bon soir“. U „Susnježici“ autor pokazuje koliko tek jedna jedina riječ može biti snažna i nabijena značenjem, dok „U bakinoj kući“ demonstrira izuzetnu spisateljsku imaginaciju. Ideje realizira minimalnim sredstvima i pritom ne bježi u nadnaravno i ne lomi zakone stvarnosti, dopušta tek dječačko sanjarenje.
„Ubiti dijete“ kratka je priča koju poznaju svi Šveđani. Otpočetka se zna što će se dogoditi, no usprskos tome je napeta, a gotovo novinarskim nabrajanjem činjenica autor postiže iznimne efekte. Riječima Grahama Greenea: koristi se izborom činjenica kao ciglama, i tako istka emociju. Po ovoj priči 2003. snimljen je nagrađen kratak film, narator je Stellan Skarsgård, a scenarij su prilagodili Björne Larson i Alexander Skarsgård.
Danas je od švedske književnosti 40-ih godina prošlog stoljeća preostalo samo još jedno ime, ono Stiga Dagermana, i ono se širi. Jer premda je od trenutka njegove smrti prohujao dugi niz godina, njegove pjesme se i dalje uglazbljuju, priče pretvaraju u filmove, a njegova književna djela prevode i okupiraju nove prostore. Uza sve, Švedsko društvo Stiga Dagermana dodjeljuje godišnju nagradu osobama koje šire suosjećanje i razumijevanje. Francuski nobelovac Le Clézio osvojio ju je 2008., ove godine sirijsko-libanonski pjesnik Adonis.
Dagerman se početkom 50-ih posve povukao i prestao pisati. Ubio se nedugo kasnije. Njegovo tijelo pronašli su u garaži 5. studenog 1954. godine. Zatvorio se, upalio automobil i pričekao da ga plinovi dokrajče.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2016.
Autor: Neven Vulić