Bilo bi lijepo kad bih mogao početi ovaj tekst bez spominjanja tragedije koja se zbila u redakciji satiričkog lista Charlie Hebdo, i da jednostavno tih 12 osoba nije bilo smaknuto, no 7. siječnja 2015. je, zbog u najmanju ruku bizarne koincidencije, izuzetno važan datum – kako u povijesti terorističkih napada u Europi, tako i u povijesti književnosti.
Autorovoj već čvrsto etabliranoj auri društvenog proroka pripomogli su istovremeno lansiranje ove knjige i islamistički napad, a da stvar bude još bolja, Houellebecqova karikatura bila je tog tjedna na naslovnici Charlie Hebdoa (na njoj je pisalo: „Predviđanje maga Houellebecqa: 2015. gubim zube, 2022. slavim ramazan“). I tad se znao sadržaj nove knjige, i upravo zbog toga je i završio na coveru – u romanu Soumission Francuska je 2022. godine dobila prvog muslimanskog predsjednika.
I inače bi samo pojavljivanje novog Houellebecqa značilo jednu sigurnu stvar – prodat će se tisuće knjiga u kratkom roku, no ovakvo cinično podudaranje uzrokovalo je da se u samo prvih 5 dana novi Houellebecq proda u nevjerojatnih 155,000 primjeraka.
Protagonist „Pokoravanja“ je fakultetski profesor François, glavni autoritet za opus dekadentnog romanopisca Joris-Karla Huysmansa (1848.-1907.). U Francuskoj je vrijeme izbora, godina je 2022., i svi daju najveće šanse desničarki Marine Le Pen iz Nacionalne Fronte. Muslimansko bratstvo, Socijalistička partija i neke manje stranke formiraju koaliciju kako bi je zaustavili. Umjereno „Muslimansko bratstvo“ vodi karizmatični Mohammed Ben Abbes, francuski musliman druge generacije koji postaje predsjednik. Posljedice su brze i zapanjujuće.
Nakon kratkotrajnih nereda Francuska se islamizira. Restrukturira se obrazovanje, a za zadržavanje profesure u javnom sektoru potrebno je prijeći na islam, pa François ostaje bez posla. Žene se odijevaju puno umjerenije i čednije, moraju nositi i veo preko lica, zabranjen im je rad čime se rješava pitanje nezaposlenosti, poligamija postaje legalna.
Ono što je vidljivo u samom prosedeu „Pokoravanja“ jest to da autor predstavlja distopijsku budućnost Francuske koja je zapravo nemoguća (postotak Muslimana u današnjoj Francuskoj je oko 8%). Houellebecq opisuje fiktivan trenutak u kojem su kolonizatori kolonizirani i gdje zapadnjački način života nestaje. Usput koristi priliku da nagazi bezidejne francuske političare (pogotovo ljevicu) i umrtvljene intelektualce, i postavi niz relevantnih pitanja (Što ako je naša era individualizma, hedonizma i slobode ionako osuđena na propast?).
Ono najbolje od njegove literarnosti ostalo je i ovdje postojano: Houellebecqovi narativi obično su zahvalna kombinacija odlične esejistike i intrigantne radnje, a takav je i ovaj; vratili su se naturalistički opisi seksa po čemu je autor poznat, a koji su izostali iz „Karte i teritorija“: stari i očekivani motivski sklopovi (samoća, defetizam, otuđenost, mizantropija) svi su na broju.
I premda se ispod politure proročanstva i kontroverze naziru tragovi šabloniziranosti, Houellebecq je pravi majstor svoje discipline: manipulirajući čitateljem stvarno ga zabavlja, i barem što se toga tiče – posve ispunjava očekivanja. No ono o čemu ovaj roman govori je Francuska – kako je odavno izgubila ideju o smjeru u kojem treba ići. U esejističkim pasusima koji gledaju daleko u prošlost vidi se kako je to zapravo počelo puno prije našeg vremena.
Istovremeno je fenomen Houellebecq postavio svojevrsan presedan i u našoj knjiškoj branši. Susjedska izdanja „Pokoravanja“ (bosansko i srpsko) izdana su sredinom 2015. godine, oba u prijevodu Vladimira Jankovića. Uvezena su u Hrvatsku neposredno nakon objavljivanja i još uvijek su dostupna u Superknjižari. U kratkom roku mnogi su poneseni velbekovskom famom kupili bosansko, Buybookovo izdanje. Tako je uvođenje stranog izdanja potkopalo buduću prodaju hrvatskog izdanja, ionako osuđenog na mizernu nakladu, još jadniju prodaju, i sukladno tome – na prodajni debakl.
Razumljivo je da je Dražen Katunarić iz Litterisa više puta u vezi toga javno istupao, i pitanje je što će se ubuduće događati s prodajom bosanskih knjiga koje istovremeno objavljuju i hrvatski nakladnici.
I premda su takva izdanja u pravilu povoljnija (cijena bosanskog „Pokoravanja“ je 35 kuna manja od Litterisovog) u ovom slučaju ne radi se o proizvodu koji je konkurentan – bosanski prijevod novog Houellebecqa nije na razini hrvatskog. Dakle, odrazi ovakvog knjižarskog ponašanja višestruko su negativni: osim što su loši za naše nakladnike (Kupujmo hrvatsko?), u ovom slučaju nisu dobri ni za naše čitatelje.
Tek treba vidjeti kako će se takvo postavljanje naših knjižara prema stranoj knjizi odraziti na nakladnike koji ionako imaju dovoljno problema. Ekonomska logika tržišta je hladna i zbog toga to neće stati na pokoravanju Litterisa. Postavlja se pitanje: solidarnost ili produbljivanje ionako akutnih problema u našem nakladništvu? Vidjet ćemo kako će reagirati drugi nakladnici kad i njih na ovaj način opale po ionako kronično praznom džepu.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2016.
Autor: Neven Vulić