Prevoditeljica Snježana Husić izjavila je kako je Hageovo debitantsko djelo „De Nirova igra“, za koje je 2008. osvojio izdašnu književnu nagradu IMPAC, vjerojatno najbolji roman koji je ikad pročitala. Upravo je on odredio autora: nevjerojatno poetičan i snažan roman o Libanonskom građanskom ratu, gubitku ljudskosti i odustajanju od bližnjih.
„Žohar“, Hageov drugi roman, upao je u krajnje jednostavnu stupicu: pokopala su ga očekivanja i kontrast u odnosu na prvijenac. Njegov je prethodnik toliko fascinirao da su šuplji egzistencijalizam, pomalo stereotipni likovi i isforsirani kraj pokopali tekst koji možda i nije toliko loš, ali nije ni blizu „De Nirove igre“. Zbog toga sam sa zanimanjem uzeo „Karneval“, treći roman ovog autora koji je na hrvatski preveden četiri godine nakon objavljivanja originala. Kopkalo me je li se pisac napokon iskoprcao iz sjene toliko hvaljenog prvijenca.
Rawi Hage (1964.) je Libanonac koji je odrastao u ratom podijeljenom i buktećem Bejrutu 80-ih godina, da bi kao mladić od sukoba bježao preko New Yorka i naposljetku došao do Montreala u kojem živi već 25 godina. Osim što je spisatelj, fotograf i vizualni umjetnik, ponekad iz gušta po Montrealu vozi taksi.
Muha, protagonist „Karnevala“, također je taksist i preživljava premještajući ljude po neimenovanom gradu koji je u vrijeme karnevala pun čudaka i očajnika. Muhu bi se moglo nazvati razočaranim ateistom jer, premda je rođen kao musliman, u vrijeme jutarnje molitve radije „legne na očev sag i radosno masturbira“. Majka mu je bila, tvrdi, trapezistica u cirkusu, a otac letač na sagu. Svijet je po njemu grozno mjesto, nehumani karneval, i jedino je podnošljivo živjeti u knjigama.
Život mu je sveden na noćnu vožnju, prevoženje dilera, prostitutki i striperica, pijanih i agresivnih klinaca, ali kroz pravednički zamah, koji se najbolje pokazuje u tragičnoj sudbini prijatelja i revolucionara Otta koji ne može biti spašen, osuđuje bešćutan svijet premrežen nemoći i licemjerjem. Ruminirajući o vlastitoj cirkuskoj prošlosti i iščašenoj sadašnjosti pokazuje se kao nepopravljiv i razočaran romantik koji voli snubiti mladu susjedu, uvjerenu pripadnicu muslimanske vjere.
Ono što je kod ovog autora oduvijek fasciniralo jest nevjerojatna lakoća stvaranja poezije u svemu čega se dotakne. „Karneval“ je, s te strane, posveta jeziku koji čitatelja priziva i pritom očigledno iskri, a kroz priču o životu emigranata i onih s društvenog ruba probija se humanost na koju je u tako čistom obliku rijetkost naići čak i među najvećim piscima.
Jedna je od glavnih zamjerki što se roman mjestimično lomi pod naglašenom težinom kritike religije i kapitalizma, i tako ponekad poništava fluidnost i halucinantnost teksta. Ali bez obzira na naizgled teške teme i veće ili manje mane ovaj roman poziva na uživanje u čitanju i književnosti, i ispoljava temeljnu i blagotvornu ljudskost.
„Karneval“ je odličan korektiv nakon nesretnog „Žohara“, roman puno većeg dosega. Istovremeno je sirov, sućutan i demonski, toliko širokog duha da je to zaista dirljivo, a u njemu je pritajen nesvakidašnji poetski zamah i energija koju zaista treba iskusiti.
Izvor: Globus
Godina: 2017.
Autor: Neven Vulić