Urednici diljem kontinenta čupaju si kosu čim se objavi obavijest da program Kreativna Europa otvara novi projekt književnih prijevoda. U načelu, takvi dvogodišnji projekti Europske komisije super su stvar: nakladnik odabere nekoliko kvalitetnih književnih naslova, ispuni kilometre kompliciranih dokumenata i nada se najboljem. Ako je sve u redu dobije lovu za pola troškova produkcije, do 50,000 eura, što je financijski spas, pogotovo u hrvatskoj knjiškoj branši.
Ali problem je skriven u tome što Europska komisija primatelje izdašnih dotacija pomalo ucjenjuje, traži da se uvrste i dobitnici Europske nagrade za književnost, koja se dodjeljuje od 2009. Među njima su i Daniele Del Giudice, Răzvan Rădulescu i Andrej Nikolaidis, pravi pisci. Zalomi se i talentirana Emmanuelle Pagano, no radi li se u suštini o relevantnoj nagradi? Pa baš i ne, ali kad je Europska komisija već toliko uprla i gura svoje, postaje sve relevantnijom, jer se mora plesati kako Europa svira, premda se uglavnom radi o nagrađenim anonimusima.
I mlada Turkinja Birgül Oğuz (1981.) primila je EU nagradu zahvaljujući drugoj zbirci priča, prepunoj intertekstualnih umetaka turskih pjesničkih i literarnih veličina. „Hah“ je solidno i izrazito poetično djelo, napisano nježnim i nenametljivim leksikom premda diskretno progovara o turskom vojnom udaru 1980-e. Protagonistica oplakuje oca koji umire u državi koja ne priznaje svoje zločine, što uvijek zvuči poznato, a i rezonira sa suvremenošću na više frontova. Ova zbirka ne bi se prevela na četrnaest jezika bez EU nagrade, to je jasno. Ali već kad je tu, ne treba biti zločest. Čitatelji koji naginju poetičnim i fragmentiranim tekstovima, mjestimično lišenima radnje, slobodno se mogu latiti ove zbirke.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2016.
Autor: Neven Vulić