1. Vanja Sutlić: „Predavanja o Nietzcheu“, Matica hrvatska
Vanja Sutlić jedan je od najvažnijih hrvatskih mislilaca 20. stoljeća i milenijski autor: njegova “Bit i suvremenost“ (1967.) uvrštena je u „100 u 1000“, ekskluzivan izbor stotinu najvažnijih hrvatskih knjiga u posljednjih tisuću godina (NSK, 2000.). „Predavanja o Nietzcheu“ (postdiplomske lekcije iz 1977., transkribirane s magnetofonske vrpce) čekamo već 23 godine, od desete obljetnice autorove smrti i posvećenog mu hommagea „Sve je samo putovanje“ (Irida, 1999.). Ova zastrašujuća knjiga novi je podsjetnik na legendu o Sutlićevim govorničkim vještinama, prikaz pedagoške metode i erudicije kultnog predavača.
2. Sandra Križić Roban, Irena Šimić: „Branko Balić“, Institut za povijest umjetnosti
Branko Balić preminuo je 1976., a uglavnom ga maglovito pamtimo po dragocjenim fotografijama gorgonaša, konceptualne grupe koja je javnosti spočetka bila posve nevidljiva. No Balić je kompleksan i senzibilan autor: marno dokumentira obične i eminentne pojedince, djela i postave izložbi Novih tendencija, te, riječima I. Šimić, „arhitekturu, urbani krajolik, antropološke i etnološke elemente svakodnevice“. Jedan je od ponajboljih fotografa generacije, enigma i izvanredan svjedok vremena. Ovdje treba barem spomenuti drugo vrijedno izdanje, autorice Ive Prosoli: „Tošo Dabac, umjetnik svojeg vremena“ (MUO i ŠK).
3. Tomislav Brlek: „Od Matoša do Maleša“, Naklada Ljevak
„Antologija nije registar članova društva književnika koji se vode kao pjesnici“, veli Igor Mandić. I ovdje ih je zastupljen manji broj. Odabranim autorima u ovoj je antologiji moderne hrvatske poezije omogućen širi prostor: niska poetesa i poeta predstavljena je reprezentativnim, izdašnim izborom stihova. FF-profesor Brlek svojim se dvjema dosadašnjim knjigama nametnuo kao dojmljiv i poticajan sugovornik: posegnuti za ovom knjigom od 650 stranica zadovoljstvo je za ljubitelja poezije. Tumačenje izbora autor prepušta čitatelju i pjesmama samima: tek na kraju ukratko objašnjava premise svojeg izbora.
4. Bob Dylan: „Filozofija suvremene pjesme“, prev. Vlatka Valentić, Vuković&Runjić
Uvijek problemi s Dylanom: ovdje nema ni „f“ od filozofije, a ni strogo humanističke teme. Dapače, autor je nerijetko trivijalan, nedorečen i nemušto reciklira. Zašto je onda uvršten? Prvo, ovaj je nobelovac vanserijski stihoklepac, što podrazumijeva dubinsko razumijevanje poetskog (i glazbenog) materijala. Drugo, izbor pjesama o kojima piše, njihov povijesni okvir i prikazana društvena fenomenologija u konačnici, začuđujuće, stvaraju koherentan mozaik naše epohe: autorov osobni doživljaj vodi nas promjenama američkog glazbenog krajolika i društva, a posredno i našega. Naprosto divna knjiga.
5. Dubravka Zima: „Djevojka u gradu“, Naklada Ljevak
Da mi duša bude na mjestu, prvo podsjećam na Dubravku Oraić Tolić i „Zagrebačku stilističku školu“, posvećenu najvažnijem razdoblju hrvatske znanosti o književnosti. Potom bešavno prelazimo na također Ljevkovu knjigu – o povijesti urbanog djevojaštva u drugoj polovici 19. stoljeća. Dubravka Zima rekonstruira onodobni ženski duh, skupa s pravnim i općim životnim okvirom: faktima gradi svakodnevicu, dokolicu, tjelesnost. Od dnevnika Ivane Mažuranić do 1901., godine kad je djevojkama omogućen redovit upis na zagrebačko sveučilište, rekonstruiraju se dosad nepoznate životne norme naših gradskih pradjevojaka.
6. „Žene čitaju Bibliju“, ur. Daviau, Parmentier, Savoy, Sandorf
Ova knjiga uvjerljivo tumači problematična mjesta Biblije, a pogotovo ono što se smatra uvredljivim za žene. Citat iz treće glave Prve Petrove poslanice („Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima“) jedna od autorica smatra uznemirujućim „i za najiskusnije čitateljice vjernice“. Isto tako, hebrejska riječ koja označava Duh, „ruah“, ženskoga je roda, kao i mnoge druge koje su kod nas prevedene u muškom. Dvadeset teologinja tumači novootkrivene meandre ženske energije u biblijskim tekstovima, literarnom izvorištu čiji sadržaj jednima predstavlja najznačajniji zapadnjački mit, a drugima je otajstvo vjere.
7. André Bazin: „Što je film?“, prev. Mirna Šimat, Disput
Prvo, nisam ljubomoran na sâm stil pisanja Andréa Bazina: nije riječ o njegovoj bjesomučnoj erudiciji ni bogatu i zanesenu leksiku. Zavist ponajprije izaziva nevjerojatna mogućnost sinteze i paralakse: neprestance otvara nove vidike, impresivne panorame za koje bismo inače ostali zakinuti. Bazin je jedan od osnivača utjecajnog časopisa „Cahiers du cinéma“, koji je snažno utjecao na filmsku kritiku i francuski novi val: Truffauta, Rohmera, Godarda… Napokon je preveden jedan od utemeljitelja suvremene filmske kritike i nevjerojatan erudit: već nakon prve stranice jasno je zašto je bio i ostao toliko značajan.
8. „Nove tendencije, 60 godina poslije“, skupina autora, MUO
Umjetnički pokret internacionalnoga karaktera, pokrenut u Zagrebu 1961., predstavio se (tada prilično nezainteresiranoj) javnosti u pet izložaba. O onoj posljednjoj, kad su se određene struje unutar heterogene grupe zavadile, Ivan Picelj u jednom intervjuu kaže: „Peta izložba bila je katastrofa. Zbilja.“ Ovo ukusno i prilozima bogato izdanje pruža nam novi pogled na baštinu NT-a, prigodu da osluhnemo nove, međunarodne odjeke jednog od najvažnijih umjetničkih pokreta šezdesetih: povodom šezdesete obljetnice odabrani su intervjui i pisma te mahom suvremeni, dosad neprevedeni i neobjavljeni stručni tekstovi.
9. Renata Salecl: „Strast prema neznanju“, prev. A. Peti-Stantić, Fraktura
Renata Salecl, nemirna slovenska akademkinja, predavanja drži od Ljubljane do New Yorka i Londona. „Strast prema neznanju“ govori o razlici između neznanja i ignoriranja: tumači da oba postupka, ovisno o kontekstu, mogu biti korisna. Neznanje je pluripotentna sila: fenomen koji pojedinca-glupana uvjeri da je puno pametniji no što jest, oblik samospoznaje koja nas silovito tjera na daljnje usavršavanje, a može biti i svjesno odabrana strategija preživljavanja duševnog ranjavanja. Salecl istražuje domene ratne traume, genetike, incela, ljubavi, selfhelpa i bolesti, upućuje na tragove pseudoznanja i manipulacije.
10. Maja Vukušić Zorica: „Zatočenici ljubavi“, Naklada Ljevak
Ugodnu predavačicu Maju Vukušić Zoricu možemo poslušati na TV-u: rado govori o Andréu Gideu, na čijim je dnevnicima doktorirala, ili o Michelu Houellebecqu, literarnom proroku. Predmet ove knjige teško je precizno definirati, no recimo kako se, riječima autorice, radi o pokušaju „da se na primjerima iz francuske tradicije 19. i 20. stoljeća prikaže muška homoseksualnost kao fenomen“, a „osobito njena heterogenost“, skupa s historijskim značenjskim promjenama tog širokog pojma. Gusta i cerebralna knjiga o onome prikrivenome kod Balzaca, Gidea i Prousta, ali i o današnjem diskursu alternativne seksualnosti.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2022.
Autor: Neven Vulić