Književnom istraživanju romantičnog odnosa može se pristupiti na mnogo načina: ljubav je vječna tema, okosnica mnogih umjetničkih djela, ali i marketinška baza za klikove golemog broja trač-medija. Sasvim je sigurno da masu čitatelja ljudska intima magnetski privlači.
Spisateljica i prevoditeljica Iva Gjurkin odabire ono konkretno iz intimnog dogovora životnih partnera: koncept vjernosti i odanosti, što je posebno interesantno onima koji su u romantičnoj vezi bili preljubnici, prevareni, ili od toga strahuju. Na tom temelju autorica podiže, u određenim segmentima, raskošno zdanje. Čitatelja vodi anatomijom preljuba, utabanim putem poljuljanog intimnog odnosa: od susreta i upoznavanja s Drugim do cvjetanja pukotina pod novim opterećenjem. Ipak, glavno je iznenađenje koliko se mrvljenje povezanosti ljubavnih partnera sočno, suosjećajno i obuhvatno prikazuje u ovom nevelikom romanu.
„Pjesma o vjernosti“ strukturno se čini sazdana kao petodijelna poema: odmah se na početku kao provodni motiv uvodi neobičan, istočnjački detalj, kojim se ovaj roman, kao uroboros, i uokviruje: tip tradicionalne tamilske ljubavne poezije o nevjeri o kojoj Morana piše u postdiplomskom radu, što saznajemo kad se Morana i Simon slučajno upoznaju. Etape poluraspada ljubavnog trokuta, prva tri poglavlja, logično prate Moranin strastveni londonski susret s privlačnim Simonom, povratak kući i priznanje preljuba partneru. Četvrto poglavlje u naravi je završno, premda ne i posljednje u romanu, zgodno podvojeno u razrješenju sukoba: sastoji se od dvaju usporednih tekstova, dva alternativna kraja, a u svakome je ishod za Moranu bitno drugačiji. Narativna Schrödingerova mačka: u paralelnim stvarnostima njezina je veza istodobno i mrtva i živa.
Mjesta gdje Gjurkin zablista su ambivalentni prizori u kojima upravo spomenuta podvojenost daje ovom romanu dubinu. Neočekivani susret preljubnika je, primjerice, oslikan istodobno i senzualnim i mučnim. Slast ove rasprave o vjernosti skriva se u napetosti između kompromisa i sebičnosti, u vještom prikazu protagonistima urođenih disocijacija i moralnih pristranosti koje bez problema prepoznajemo, u neugodnom raskoraku između sigurnosti poznatoga i nerealiziranih želja. Razrješenje je zato i rascijepljeno: dvostruko, spekulativno i efektno. Oba moguća kraja romana jednako su vrijedna i međusobno pomirena, istovremeno egzistiraju jer mogu – kao konceptualno obilježje ovog teksta. Otvoreni rasplet zato i djeluje prirodno, u suglasju je s dvojakim duhom rukopisa.
No, to nikako ne znači da je drugi roman Ive Gjurkin lišen stilskih i strukturnih grijeha: primjerice, ponekad se jezik koleba na granici kiča i nesklapnosti, a na momente je pomalo zamoran, dok je posljednje poglavlje predugo, premda se proteže na tek nekoliko stranica, jer bespotrebno ponavlja ono već ranije prožvakano i utuvljeno.
Bez obzira na mane, promišljena i smirujuća „Pjesma“ dojmila me se blagim i usredotočenim Moraninim glasom koji onim što prešućuje govori mnogo. Gjurkin čitatelja nagrađuje iskrenošću razgovornog tona dijaloga, dojmljivo izvedenima, naizgled proživljenim unutarnjim minijaturama, opipljivom vedrinom i nepretencioznošću koja prosijava iz cijelog teksta. Sviđaju mi se i mnogi drugi detalji: što se bol pretura civilizirano i odraslo, što prikazana svijest protagonistâ pokazuje da su oni, vidi vraga, zreli i odgovorni ljudi koji se poštuju i imaju o čemu razgovarati, što se u suštoj logici događajnosti stalno pojavljuju mali zaigrani dijaloški meandri, čime roman dobiva na životnosti, a, ruku na srce, pokazuje i šarmantnu pedagošku crtu – možda i to treba ponoviti: bez međusobnog uvažavanja kvalitetan odnos nije moguć. Nakon kratke „Pjesme o vjernosti“, posebno zanimljive onima zainteresiranima za temu preljuba i odanosti, ostaje dobar okus u ustima, i pitanje što će nam iduće Iva Gjurkin dati. Tomu svakako pridonosi dojam koji taj nesavršen, ali šarmantan roman ostavlja nakon čitanja: kao da ti je netko mudar pokraj logorske vatre ispričao nešto potresno i bitno o sebi, nešto iz čega je naučio kako lakše i bezbolnije živjeti.
Izvor: Jutarnji.hr
Godina: 2022.
Autor: Neven Vulić